Moja zivotna prica je jako tuzna,jer mi je naprosto unisten zivot.
Sada imam 22 godine i imam dijete od 3 godine i 3 mjeseca,a desilo mi se ono najstrasnije za moj 18 rodjendan neko me silovao i ja sama ne znam ko je to bio.
A kada su roditelji saznali da sam u trecem mjesecu trudnice odreki su me se i izbacili iz kuce,prolazila sma kroz grozan period jer nisam imala gdje zivjeti ali nisam se htjela odreci svog djeteta.
Jer bi me nenormalno grizla savjest da sam abortirala i izmedju roditelja i djeteta odabrala sam svoje dijete.
Nisam se nikako pokajala jer imam svog malog andjela koga ne bi dala ni za sta,jest da tesko zivimo i da nailazimo na raznne kritike jer je grad mali i skoro svako svakog zna ali me nije briga za to.
Sada sam hvala Bogu pronasla malo bolji posao i lijepo zivimo, a ljude neka je sramota jer umjesto da budu podrska kada ti je najgore oni ti jos odmazu.
0 komentari:
Objavi komentar